Pocetak...
Autor bel | 26 Dec, 2013U polumracnoj sobi odjekuju lagano Balasevicevi stihovi ''Nisam te nikad cuvao, nisam te nikad mazio, pazio...'' primjecujem maleni osmjesak na tvom licu da l' zbog stihova il cinjenice da nam tvoji odlasci sve teze padaju, ne znam,a i ne zelim da razmisljam. Nemam snage za to.
Dodji. Samo me zagrli i ljubi dugo. Toliko zelim da mi sve nadoknadis. Sve ono sto si mi oduzeo tvojim studiranjem u Beogradu i ostavljanjem mene ovdje u nasem gradu, tvom najljepsem gradu, da zavrsavam srednju skolu. Dodji, uzmi me za ruku i ne pustaj je. Molim te. Ostani bar 5 minuta duze nego sto smo planirali. Zelim da se napijem tvog mirisa da se topim u tvojim dodirima.. Ljubavi volim kad smo njezni... i to sto mi sad upravo sapces ''i sve su vile sve su kraljice, i sve su nevazne naspram nje'' nemas pojma kako utice na mene. Lebdim... toliko mi je falio taj osjecaj da se osjecam posebnom, vaznom nekome, da osjecam da samo tebi pripadam.
I zato hajde da nastavimo nasu igru. Zagrli me snazno i pusti da zamisljam da ces biti jos dugo tu, da ne ides odmah nakon Bozica. Dozvoli da utonem u Balaseviceve stihove, da se moje misli stope s njegovim rijecima i dozvoli da bar na tren zaboravim na kilometre koji ce nas ubrzo dijeliti. :)
